Crna Gora – biser Mediterana, po mnogo cemu je posebna, smjestena je na jugu Jadranskog mora. Nigdje necete naci, na tako malom prostoru, toliko prirodnog bogatstva, ljepote, pitomih plaza, bistrih jezera, brzih rijeka i predivnih planina – osim u Crnoj Gori. Ujutru se mozete probuditi na prekrasnoj obali Jadranskog mora, rucati na jezeru, a uvece uzivati setajuci planinama Crne Gore. Crna Gora je mjesto koje vas nece ostaviti ravnodusnim.
Lord Bajron je jednom napisao:
„U trenutku postanka planete, najlepše spajanje zemlje i mora dogodilo se na Crnogorskoj obali…“
Iako mala po teritoriji, Crna Gora obiluje prirodnim lepotama, istorijskim spomenicima i sunčanim vremenom skoro cele godine. To je zemlja puna kontrasta. Na razdaljini od samo 100 kilometara nalaze se tri različita prirodna okruženja: obala, kraški predeo i regija visokih planina. Često puta, turisti imaju mogućnost da se kupaju na moru, da splavare rekama, planinare ili da skijaju na planini – sve u jednom danu. Za samo sat vremena vožnje preći će te iz mediteranske zone sa 2 700 sati godišnje u planinsku zonu do skijaških terena. Egzotično drveće raste nedaleko od alpskih biljak
Crna Gora – Ekološka država
Prepoznajući značaj i veličinu ovog svog bogatstva, Crnogorski parlament je proglasio Crnu Goru za ekološku državu 1988. godine. Tako je država postala zaštitnik netaknutog prirodnog carstva. Na UNCED konferenciji (Brazil 1992) Crna Gora je proglašena za prvu ekološku državu na svetu. Zaštićeni prirodni i kulturni resursi pokrivaju 10% ukupne teritorije. Četiri nacionalna parka, zaštićeni šumski sistemi, autentični prirodni kompleksi, nezagađena voda, čist vazduh, preko 50 zaštićenih biljnih i 320 životinjskih vrsta čine izvanrednu osnovu za dalji razvoj turizma. Blizu četvrtine ukupne evropske flore može se naći na ovom nekolikom prostoru. Crna Gora je takođe zemlja prirodnih retkosti, u njoj se nalazi jedna od dve džungle u Evropi, najjužniji i najlepši zaliv glečerskog porekla na svetu, najdublji i najduži rečni kanjon na svetu posle Kolorada, najduža reka ponornica, najveće i najkarakterističnije jezero u ovom delu Evrope (Skadarsko jezero) te najčistija reka u Evropi! Nacionalni park Durmitor i grad Kotor nalaze se na listi svetske kulturne i prirodne baštine UNESCO-a! Uskoro bi na ovoj listi svoje mesto moglo naći i „prijestono“ Cetinje. Takođe, lista nacionalnih parkova uskoro bi se mogla dopuniti dvama veličanstvenim imenima kao što su Prokletije i Orjen pored već postojećih Skadarskog jezera, Lovćena, Biogradske gore i Durmitora.
Jadransko more
Jadran (Adria) dobio je ime po istoimenoj drevnoj luci koja se nalazila na apeninskoj obali. I danas se grad Adria nalazi na italijanskoj obali ali 38 kilometara udaljen od mora, što je rezultat djelovanja geoloških sila, usled čega se severna obala stalno uzdiže, a južna spušta. Jadransko more obuhvata prostor između Balkanskog i Apeninskog poluostrva. Deo koji pripada Crnoj Gori je prostor istočne obale, koja se prostire od Prevlake na severozapadu do ušća reke Bojane na jugoistoku, uključujući retka ostrva i hridi duž obale.
Jadransko more je izuzetno atraktivno kako za krstarenja motornim brodicama, gliserima ili jedrilicama, tako i za uživanje u podmorskom svetu.
Dubina mora: Jadransko more je najpliće u Istri gde dubina mora ne prelazi 50 metara. Od severa prema jugu morsko dno se blago spušta tako da najdublje izmereno dno kod Južnojadranske doline iznosi oko 1.300 m.
Nivo mora: plima i oseka Jadranskog mora imaju relativno male amplitude. U južnom delu ta razlika retko prelazi 40 – tak centimetara, dok je u severnom delu nešto veća i može iznositi oko 1 m.
Morske struje: morske struje su pod uticajem vetrova, razlika u pritisku, temperaturi i salinitetu mora. Jadranske morske struje se teže primećuju. Brzina struja menja se u određenim područjima, no to zavisi i od vremenskog razdoblja. Prosečna brzina morske struje je oko 0,5 čvorova, no one mogu dostići brzinu i od 4 čvora.
Salinitet mora: salinitet Jadranskog mora je u proseku 38,30 promila, tj. 38.30 grama soli dobije se na 1 kg vode. U severnom delu je slanost nešto niža nego na srednjem i južnom Jadranu zbog uticaja reke Po.
Temperatura mora: Jadransko more ima vrlo izraženu godišnju promenu površinske temperature mora. Prosečna godišnja temperatura je 11°C. More je najhladnije tokom zime, a površinska temperatura mora je oko 7°C. U proleće more postaje sve toplije, pa površinska temperatura raste do 18°C. Leti temperature mora dostižu visoke iznose, čak 22-25°C, a na južnom Jadranu i u Istri i do 27°C.
Talasi na Jadranu: talasi se javljaju uglavnom kao posledica vetra. Visine jadranskih talasa uglavnom se kreću između 0,5 i 1,5 m, a vrlo retko prelaze 5 metara.
Vetrovi: Osnovni vetrovi na Jadranskom moru su Bura, Maestral i Jugo. Bura je severoistočni (NE) vetar, koji nastaje pri visokom pritisku vazduha nad kopnom i naglo uz punu snagu duva s kopna prema moru.
Bura leti obično duva nekoliko sati, a retko potraje 1 do 2 dana. Izrazito jake bure duvaju na području Kvarnera, Velebitskog kanala, oko Šibenika, Splita, Pelješca i Dubrovnika.
Maestral – smera severozapada (NW) i to pri visokom pritisku vazduha. Maestral je znak lepog vremena, a obično počinje da duva oko 11 h.
Jugo (ital. Scirocco) – vlažan vetar, koji duva s jugoistoka. Od oktobra do kraja januara donosi velike količine oborina. Mrtvo more (slobodni talasi) i „olovni“ oblaci na jugu znak su polaganog približavanja juga, koji uzrokuje bitno gibanje morskih talasa. Razdoblje juga traje često i po nekoliko dana.
Nevera (W) – je jaki zapadni vjetar, koji donosi nevreme. Leti započinje velikom žestinom, ali uglavnom kratko traje uz brzo i kratko gibanje mora. Nakon nevremena obično dolazi do ugodnog osveženja.
Biljni i životinjski svet: Jadransko more ističe se brojnim životinjskim i biljnim organizmima. Možemo izdvojiti razne alge, korali, mahovnjaci te razne vrste riba kao što su komarča (kraljica riba), zubatac (kralj riba), lubin, šarag, arkaj, pic, fratar, cipal, špar, knez, srdela, trlja i mnoge druge… Od školjki najpoznatije su: dagnje, prstaci, Petrovo uho, brbavica, kućica, mušula, kamenica…
Boka Kotorska
„I čudim se suncu kako može zaći
kad ljepote ove nigdje neće naći.“
Lj. Nenadović
Boka Kotorska je najveći i najlepši fjord Mediterana, koji čitavih 28 km zalazi u kopno, dočekuje putnike-namernike lepotom svojih zaliva, mirom dvaju ostrva, Sv. Đorda i Gospe od Škrpjela i starim gradovima u kojima je svaki korak hodanje kroz istoriju. Nad tankom linijom obale nadvile su se visoke planine, štiteći je od surove klime sa severa. i zbog toga je Boka oaza mediteranske vegetacije – agava, palmi, mimoza, oleandera, kivija, nara, lekovitog bilja… Dok je na njenim vrhovima sneg, u podnožju u isto vreme cvetaju ruže.
Primorje
Primorjem u smislu ovog naslova smatramo obalni pojas ka otvorenom moru izuzimajući zaliv Boku Kotorsku.
Na mestu gde obala počinje da gubi svoje pratioce – ostrva, gde se visoke planine, često surove i gole spuštaju i pretvaraju u niska i blaga brda, a ona u prostrane nizine, okružena i podeljena rekama i jezerima, gde biljni pokrivač postaje sve gušći i prostire se do samog mora, od kojeg ga dele jedinstvene duge peščane plaže nalazi se Crnogorsko primorje.
Crnogorsko primorje proteže se od Boke Kotorske do Ulcinja. Iznad njega se izdižu planine Rumija i Sutorman. Takođe, karakteriše ga niz malih ostrva kao što su Sveti Nikola, Sveti Stefan i Sveta Nedjelja. Male plaže poput Perazića Do-a i velike poput one Ulcinjske.
Crnogorsko primorje se svakako može na daleko hvaliti svojom lepotom i reputacijom najlepše obale Jadrana. Ukoliko, pak, želimo biti skromni onda njegovu lepotu možemo porediti sa susednom Bokom, Dalmacijim… ili pak dalekom Costa Bravom, Costa Blancom, Azurnom obalom, Levantom…
Lepota Crnogorskog primorja ogleda se u nizu bisera nanizah, jedan do drugog, duž nemale obalske linije koja se okončava kod ušća Bojane. Spomenemo li imenom samo neke od njih, npr. Drevnu Budvu, Sveti Stefan, Stari Bar ili Ulcinj sama će nam se stvoriti predstava ove nestvarne lepote kada će i najveći pesimisti morati poverovati Dostojevskom da će lepota spasiti svet.
Crnogorsko primorje ima izrazito povoljnu klimu pa se i u tom pogledu može porediti sa najčuvenijim mediteranskim turističkim centrima. Karakteriše ga jadranska varijanta mediteranske klime koja se odlikuje obiljem svetlosti i toplote, i suptropskom vegetacijom. Ova obala je klimatski odlično letovalište i zimovalište. Srednja temperatura je 16.5°C, Iako su leta žarka i topla, zbog stalnog strujanja vazduha nema mnogo pregrejanih dana. Najhladniji mesec je januar sa višegodišnjim prosekom 8.6°C, a najtopliji jul sa 26.3°C. Godišnja suma pozitivne temperature iznosi 5 805°C. Srednja dnevna temperatura merena u 13 časova iznosi 18.5°C (januar 9.7°C, avgust 28.2°C)
Temperatura vazduha na crnogorskom primorju je pogodna za sunčanje i kupanje. Sezona traje 6 meseci, od maja do oktobra, a takođe u tom periodu odgovarajuća je i temperatura mora.
Crnogorska obala svrstava se među najsunčanije na Jadranskom primorju.
U prostranstvu zemljine kugle ova obala bi zauzela sićušno mesto gde se pojas izmedju 18°40′ i 19°20′ istočne geografske dužine ukršta sa onim između 41°40′ i 42°20′ severne geografske širine što bi značilo da sunce svoje tople zrake ovoj obali šalje pod istim uglom kao i Katalonsloj ili obali Lacija. Naime, prosečna godišnja insolacija je 218 dana, to je prosečno 2706 časova godišnje ili 7.4 čas/dan. Crnogorska obala se, takođe, smatra se najvedrijem područjem Sredozemlja
Pod uticajem ovakvog tipa klime stvorena su tri vegetaciona pojasa: četinarski (do visine od 300 m), mešoviti (do 500 m) i submontanski (iznad 500 m). U Prvom Pojasu preovladavaju masline, smokve, pomorandže, limun, bademi, kivi i japanske jabuke (kaki) – u drugom kesten, šipak, dud, vinova loza i žitarice, a u trećem žitarice, duvan, kruške, jabuke i šljive. Tipičnija kultura ovog područja je maslina. Obalu krase i južne vrste hrasta, mediteranski četinari sa širokim krošnjama – beli i crni bor, makije (lovor, brnistra, mirta bukinja, žalfija ruzmarin, zelenika), kao i ukrasne biljke (palme, agave, čempresi i mimoze). Priroda se postarala za opstanak bilja. Većina biljaka ima kožasto i debelo lišće koje odoleva suncu. Pod uticajem dugotrajnog osunčavanja i zagrevanja vazduha, u biljkama se gomilaju razne smole i eterična ulja, cvetovi se raskošno razvijaju i ispuštaju jake mirise.
Miločerska park-šuma je veličine 18 hektara i sastoji se od egzotičnih stabala i biljaka: libanskog kedra, tropske mimoze, japanske mušmule, kaktusa, agava i sl.
U Petrovcu su još pre nego u Miločeru, uređivani i bili na glasu cvetni vrtovi. Domaći pomorci su iz dalekih primorskih zemalja donosili su retke i egzotične vrste drveća i sadili ih po rivijeri: razne palme od afričke flore, eukaliptuse od australijske flore, kiparise, oleandere i mimoze iz raznih delova Sredozemlja.
Kad se sa pučine priđe obali na nekoliko milja, primeti se dosta često smenjivanje visokih klifova koji se strmo izdižu iznad nivoa mora i niskih žala pokrivenih peskom. Lepota stalnih promena reljefa i ukupnog pejzaža ovog mediteranskog prostora, najbolje se vidi ako se krene peške pored obale. More je delovalo selektivno: u mekom flišu stvaralo je ovalne zalive sa žalom, a u čvrstom krečnjaku potkapine i strme klifove. Tako je stvorilo niz pretežno pjeskovitih plaza najviših kategorija. Plaža u Bečićima je još 1935. godine proglašena za najljepšu plažu na Sredozemlju.
Kako stići u Crnu Goru?!
Do Crne Gore i primorja se dolazi kopnom i morem a posredno i vazdušnim putem. Gravitacioni aerodromi su: u Tivtu, Podgorici i Dubrovniku.
Pre izgradnje Jadranske magistrale na Primorje se dolazilo starim austrougarskim drumovima. Danas, novi, moderni put prolazi kroz živopisni krajolik nadamak mora. Preko železnicke stanice Bar, Primorje je uključeno u mrežu železnickih pruga u zemlji i van nje, gravitacionom prugom Beograd – Bar koja pripada Evropskom železničkom sistemu.
Preko svojih pristaništa ovo područje je pomorskim putem povezano sa lukama – gradovima Jadrana i šire. lz Bara, druge luke po veličini na balkanskom delu Jadrana, redovno se preplovljava Jadransko more trajektnom linijom Bar – Bari a kroz Otrantska vrata uplovljava u vode Mediterana.
Izvor: www.viabalkans.com